Platforma: PS4, PC

Ime igre: Danger Zone

Izdavač: Three Fields Entertainment

Tekst: Darko Prskalo (darkado)

Žanr: Arkadna vožnja

Bila je to godina 2001. novi vek je tek počeo, a šesta generacija konzola  tek se zahuktavala. Te godine, razvojni tim Criterion Games, izbacio je prvi naslov u Burnout serijalu. Burnout je arkadna vožnja u stilu stare dobre Daytone i Virtua Racinga sa jednom začkoljicom. Ta začkoljica je u tome što vas igra stimuliše da vozite bezobzirno, kao gasterbajter po auto putu. Opasna vožnja biva nagrađena turbom ili kako ga igra zove, Burnoutom i što opasnije vozite to brže idete. Usput se i navodno trkate, ali to je u Burnout serijalu manje bitno.

Ono što je Burnout činilo zaista posebnim je Crash mod. U tom modu igra  vam daje auto i raskrsnicu, a cilj vam je  napravite što veću štetu. Ovakav način izvedbe, uništenje uništenja radi, nije viđan često u industriji video igara i pružio je milionima igrača, milijarde sati zabave.

Kako je vreme odmicalo, Electronic Arts, koji je vlasnik Criterion Games-a od 2004.-e godine, pustio je da Burnout  ode u zaborav. Criterion Games je prekomandovan na Need For Speed serijal, a posle toga, najsvežiji podatak je da rade na  drugom delu Star Wars Battlefront igre.

Dva člana Criterion tima, Fiona Sperry i Alex Ward napuštaju firmu i osnivaju Three Field Entertainment sa nadom da će napraviti spiritualnog naslednika Burnout serijala. Prva igra ovog novog tima, Dangerous Golf, je praktično Crash mod u zatvorenom sa golf lopticom umesto automobila. I dalje je cilj bio napraviti što veću štetu. Sperry i Ward kažu da im je Dangerous Golf pomogao da se upoznaju sa unreal engineom i vežbaju korišćenje fizike u istom.

Kada su bili sigurni da su ovladali fizikom u modernom endžinu, upustili su se u razvoj Danger Zone-a. Danger Zone bi trebao da bude njihova verzija toga kako bi izgledao Crash mod u nekom nepostojećem novom Burnoutu sa realističnijom fizikom. Ta doza realizma u Crash modu im je uvek i bila cilj, ali je ograničeni hardver šeste generacije konzola naterao tim da pravi kompromise u tome koliko fizike će moći da implementiraju bez da ugroze druge delove igre.

Kada upalite igru dočekaće vas jednostavan meni sa par opcija desno i sa toliko privlačnom rečju CRASH sa leve strane. Kada se učita prvi Crash dočekaće vas bela kola sa klasičnim obeležjima koja se viđaju na lutkama koje testiraju izdržljivost automobila u sudarima i ne mnogo više od toga. Samo okruženje izgleda kao SciFi fabrika za izvođenje sudara. Svaki nivo, igra zove simulacijom i osim što je takvo sterilno okruženje uštedelo vreme razvojnom timu, dalo im je i slobodu da naprave sudare luđim nego ikada. Da su koristili okruženja koja podsećaju na stvarni svet teško da bi mogli da stave raskrsnicu na kojoj se ukršta više od dvadeset traka pod čudnim uglovima.

Kada završite prvu simulaciju biće vam jasno da je jedina razlika između ove igre i Burnout-ovog Crash moda samo u imenu. Eksplozija kojom posle određenog broja slupanih vozila možete da lansirate vaša kola posle sudara se ovde zove Smashbreaker, dok se u Burnout serijalu zove Crashbreaker. Čak su i ikonice koje skupljate tokom nivoa vrlo, vrlo slične onima iz Burnout-a. Što se tih ikonica tiče, one sa znakom dolara vam daju dodatni skor na kraju nivoa dok vam ikone sa eksplozijom daju jedan Smashbreaker po pokupljenom power up-u.

Kad dalje odmaknete u Danger Zone-u videćete i možda najveću razliku u odnosu na Crash mod. Danger Zone je donekle i puzzle igra. Tog logičkog momenta nije bilo u Burnout-u. Pošto u ovom duhovnom nasledniku igrate simulaciju događaja, automobili koje treba da slupate se pojavljuju iz providnih zidova kroz koje vi možete da prođete što dodaje potpuno novi strateški momenat u oprobanu formulu. Često ćete morati da koristite Smashbreaker ne samo kao dodatni izvor ekplozije nego kao i način da pređete na drugu stranu puta ili čak da se spustite ili popnete na sledeći nivo virtuelnog auto puta.

Da bi prešli jednu simulaciju potrebno je da osvojite barem bronzanu medalju na njoj. Bronzu je prilično lako osvojiti dok se za zlato ili platinu treba dobro pomučiti i razumeti kako se kreću vozila u tom nivou. Tu dolazimo i do najvećeg problema Danger Zone-a,  a to je mala količina sadržaja. Dvadesetak simulacija, jedna kola i nula drugih modova je sve što se dobija. Doduse, to što se dobija je jako zabavno i verno prenosi osećaj Crash moda, ali dobija se toliko malo da momentalno po završetku poslednjeg nivoa želite još. Srećom, cena je dovoljno niska da je lako opravdati nedostatak sadržaja i nadati se DLC-u.

Ako je vaša ideja zabave da napravite više miliona dolara štete za nekoliko sekundi, probajte Danger Zone. Nećete se pokajati.